temelji imana u svjetlu suvremenog doba

Muhammed Kutb

1- Fenomen smrti i života, takode, upucuje ljudski razum na Allahovu, dž.š., neogranicenu moc kojom On oživljava i usmrcuje.
Šta je to, ustvari, život? To je nedokuciva tajna u ciju suštinu ne može prodrijeti niko i niko nije u stanju da ga definiše. Sve do cega je covjek, kada je o tom pitanju rijec, stigao jeste samo tumacenje pojedinih vidova manifestacije života, kao što su pokreti, razvoj i razlicite funkcije koje pojedini dijelovi organizma obavljaju. Medutim, šta je život? Kako nastaje u živom bicu? Zatim, kako se usmjerava ka izvršavanju odredenih funkcija u tom bicu? Sve je to velika tajna koju ljudi nisu u stanju dokuciti. Uzalud su najveci naucnici svijeta, koristeci se najsavremenijom tehnologijom pokušavali da naprave (stvore) samo jednu jedinu celiju, od milijardama milijardi živih celija koje se nalaze u stvorenjima koje je Allah stvorio Svojom moci, bez ikakvog sudruga.

2- Zatim, ljudska nafaka (opskrba) koja covjeka stalno prati.
Opskrba ljudi, koja se ogleda u vidu kiše koja pada s neba, ili bilja koje raste iz zemlje, ili riba, ptica i ostalih životinja, ili raznih vrsta energije koja pokrece mašine što ih je covjek konstruisao, kao što su: para, struja, atomska energija, nafta i slapovi vode... Ko sve to daje osim Svevišnjeg Allaha? Allah, dž.š., kaže: ' Opskrbu daje jedino Allah, Mocni i Jaki!' (Ez-Zarijat, 58)

3- Dešavanja u svemiru i u samom covjeku.
Radost - žalost, smijeh - plac, siromaštvo - bogatstvo, zdravlje - bolest, umiranje - radanje koje se dešava u svakom trenutku dana i noci... Ko sve to daje, rasporeduje i usmjerava osim Svevišnjeg Allaha koji je stvorio sve što se u kosmosu nalazi?

4- Nepoznato (gajb) što je u domenu jedino Allahovog, dž.š., znanja.
Covjek ima veliku želju da spozna gajb (nepoznato), što spada van domena njegove spoznaje. Koliko god truda ulagao na tom polju on ostaje bez uspjeha. Covek pokušava saznati nešto više o svom buducem životu, o tome šta ga ceka u sljedecoj godini. On nastoji da sazna šta ga ceka za mjesec dana, ili za sedmicu, ili samo sljedeci dan. On nastoji da sazna šta ga ceka bar za jedan sat ili jedan tren u buducnosti, ali to nije u stanju dokuciti, niti saznati da li mu buducnost nosi dobro ili zlo. Ko poznaje gajb (nepoznato) sa svim njegovim detaljima osim Svevišnjeg Allaha koji sve stvara i dobro poznaje ono što je stvorio? Njegovom znanju ne promice nijedna trunka na nebeisma niti na Zemlji.
Zaista mnoge elementi utjecu na ljudsko srce te se ono budi kada je rijec o pitanju priznavanja jednog i jedinog Tvorca Allaha dž.š. U tim momentima covjek pouzdano zna da Allah postoji, da je Jedan i da mu sudruga nema, da je samo On savršen i svemoguc, da je velicanstven i uzvišen i da ima neogranicenu vlast. Tek tada covjek biva u skladu sa svojom prirodom u kojoj ga je Allah, dž.š., stvorio, a to je najljepši lik. Allah, dž.š., kaže: ' Mi covjeka stvaramo u skladu najljepšem.'

Tek tada, covjek postaje upuceni vjernik s kojim su zadovoljni oni na nebesima i oni na Zemlji. Njegov život na Zemlji, tek tada, biva pun dobrih i korisnih djela, a na onom svijetu njemu pripada Džennet koji je prostraniji od nebesa i Zemlje i zadovoljstvo Allaha dž.š. koje je još vece.
Medutim, covjekova narav ponekad oboli i doživi krah, te ga odvede u najdublje ponore. Allah, dž.š., kaže: 'Mi covjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim cemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela cinili, njih ceka nagrada neprekidna.
Ponekad ljudska savjest zakaže, te zaboravi Allahove, dž.š., znakove u svemiru i životu. Zaboravi na nadnaravnu moc koja daje nafaku, upravlja dešavanjima i poznaje sve, pa cak i nepoznato.

Uzroci slabljena osjecaja za Allahovim, dž.š., udjelom u svemu što se dešava.

1 – Ponavljanje prizora: Covjek se, kada doživljava novo iskustvo, u njega unese svim svojim bicem. Kada odredeni prizor vidi prvi put, ili prvi put nešto cuje, ili otputuje u novi grad, ulicu ili stan, on se ukljucuje svim svojim bicem kako bi upozno sve detalje novog ambijenta i to ima veliki uticaj na njega, jer se radi o necemu novom. Medutim, kada covek navikne na odreden prizor ili mjesto i kada se to ponavlja, njegova osjetila preko toga prelaze bez vece, ili cak bez ikakve pažnje.
Tako se covjeku ponekad dešava i u odnosu sa Allahom, dž.š. Covjek zaboravlja da je Allah tvorac, upravitelj svega, opskrbitelj svih stvorenja i da je On onaj koji život i smrt daje.
Uopce se ne osvrce na brojne znakove u kosmosu.

Ne obraca pažnju na Sunce koje tako jako sija, niti na svjetlost koju tama guta.
Ne primjecuje prelijepi mirisni cvijet sa njegovim ocaravajucim bojama.
Ne cuje umiljati glas ptice koja leteci sa drveta na drvo, tako lijepo cvrkuce.
Ne primjecuje ogromnu kolicinu vode koja, iz oblaka silazi, niti grmljavinu i munju koja se pojavljuje na nebu.
Ne obraca pažnju na dijete koje se rada, niti covjeka koji umire.
Ne primjecuje svoju potpunu nemoc pred Allahovom dž.š. odredbom.

2- Zauzetost jelom, picem i udovoljavanjem strasti: Ponekad covjekov osjecaj za Allahovu, dž.š., prisutnost slabi zbog zauzetosti ovodunjaluckim trenutnim užicima. To trenutno uživanje covjeka potpuno odvrati od razmišljanja o Allahovim, dž.š., znakovima u svemiru i pokušaja da se približi Tvorcu svemira i života. Odvrati ga od sjecanja na ahiret, obracun i kaznu, ili nagradu koja ga ceka.

3 – Namjerno izbjegavanje Allahovih, dž.š., naredbi: Covjekova svijest o Allahu, dž.š., ponekad zataji zbog toga što on jednostavno nece da slijedi Allahove, dž.š., odredbe. On želi da, udovoljavajuci svojim strastima, na Zemlji nasilje cini. Želi da prede granice onoga što je Allah, dž.š., dozvolio, zato što se njegova pohlepa ne može zadovoljiti onim što je Allah, dž.š., dozvolio. Ili želi da druge potcini svojim licnim interesima i neopravdano zavlada njihovim imecima i životima. Želi da se proglasi bogom na Zemlji kome ce ljudi biti pokorni, mimo Allaha, dž.š.

4 – Oholost ga sprecava da bude pokoran i ponizan Allahu.

5 – Opcinjenost trenutnim stanjem: Covjek ponekad biva opsjednut svojim vlastitim razumom, tijelom, imetkom, ili bilo cime što mu je Allah, dž.š., podario i smatra da je to njegovo, a ne Allahov, dž.š., dar.
Svijest o Allahu, dž.š., slabi i ljudska narav oboljeva zbog jednog od spomenutih razloga, ili zbog neke druge slabosti koja je zadesi, te potpuno zaboravi na Allaha, dž.š., ili nekog drugog smatra Njemu ravnim, ili da taj drugi ima ucešca u svemiru i svemu što se dešava, zajedno sa Allahom, dž.š.
U tom slucaju covjek više nije onakav kakvim ga je stvorio Allah, dž.š., u najljepšem liku, nego sam sebe spušta na najniže nivoe, i njega preuzima šejtan i usmjerava daleko od Allahove, dž.š., upute i Njegovog zadovoljstva.
Medutim, Allah, dž.š., iz svoje milosti, ljude ne ostavlja u zabludi, nego im šalje poslanike koji ih pozivaju uputi i vracaju Istini.

Allah, dž.š., poslao je Muhammeda, s.a.v.s., kao posljednjeg poslanika da bude opomena svim ljudima do Sudnjega dana. Allah, dž.š., njemu je objavio Kur'an casni koji upucuje na najispravnija rješenja i obavezao se da ce ga sacuvati: 'Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista cemo Mi nad njim bdjeti!' Allah, dž.š., je Kur'an ucinio potpunim i u njemu dao sve ono što je potrebno da ljudsku narav vrati u njen pozitivni status i od nje odagna sve natruhe i bolesti. Kur'an je dovoljan da ljudsku narav upozna sa istinama tevhida (jednocom Stvoritelja), pravom predstavom o Allahu dž.š. koji je stvorio kosmos, koji njime upravlja i koji u svemu tome sudruga nema.
Sada cemo iznijeti kur'anski metod upucivanja ljudske naravi i odvracanja od raznih stranputica u koje zapadne.

KUR'ANSKI METOD UPUCIVANJA LJUDSKE NARAVI I ODVRACANJA OD RAZNIH STRANPUTICA U KOJE ZAPADNE.
Ako dobro promotrimo Kur'an casni, a narocito ajeta i poglavlja koja obuhvataju akaidske teme, ustanovit cemo da Kur'an koristi razna sredstva i metode kojima pojašnjava islamsko vjerovanje i upozorava na nepravilnosti u koje ljudi zapadaju kada njima zavlada džahilijjet koji ih odvodi od Allahove, dž.š., upute. Zatim, Kur'an nastoji da spomenutim sredstvima i metodama ucvrsti ispravno vjerovanje i da produbi njegov uticaj na covjeka u svakodnevnom životu.

Kur'an se na tom planu koristi sljedecim sredstvima:

1 – Upucivanje ljudske svijesti na razmišljanje o Allahovim, dž.š., znakovima u svemiru i uklanjanje zaborava koji se desi zbog ponavljanja prizora. U tom smislu Kur'an govori o velicini svemira i izvanrednoj preciznosti po kojoj funkcioniše. Zatim, o fenomenu smrti i života, opskrbi svih stvorenja, dešavanju svega, Allahovoj, dž.š., neogranicenoj moci i Allahovom sveobuhvatnom znanju koje se odnosi i na gajb (covjeku nedokucivo). Sve to Kur'an cini na izuzetno efikasan nacin, tako da covjek sve to prihvata kao da se s time prvi put susrece i da sve to prvi put vidi. Tako se cjelokupno njegovo bice unese u te istine i cinjenice i shvata da je Allah, dž.š., jedini tvorac i da se samo Njemu covjek može klanjati.

2 – Upucivanje ljudskog razuma na razmišljanje o Allahovim, dž.š., stvorenjima, kako bi shvatio da sve što postoji ima svoga tvorca i da cjelokupan kosmos govori o neminovnoj cinjenici da je njegov tvorac samo jedan i da taj tvorac nema saucesnika u pružanju opskrbe i upravljanju stvorenjima. Sve to smo vec istakli, ali ovaj put ne oslanjajuci se na osjecaj i savjest, nego prije svega na razumsko, logicko razmišljanje. Evidentno je da su ta dva metoda veoma bliska i slicna, te da se medusobno preplicu u brojnim kur'anskim ajetima u kojima se Kur'an podjednko obraca ljudskoj savjesti i ljudskom razumu.

3 – Suceljavanje covjeka s cinjenicom da se on, prilikom nedace, obraca iskljucivo Allahu i ostavlja sve sudruge, da bi bez ikakva razloga na to potpuno zaboravio odmah nakon prestanka opasnosti. To je cinjenica koju covjek cesto zaboravlja, zato ga Kur'an na nju podsjeca kako bi ispravio svoj odnos prema Allahu i ostao u ispravnom vjerovanju.

4 – Demantovanje svih vidova neispravnosti u koje zapadaju oni koji ne slijede Allahovu uputu, razumskim dokazima ili putem ljudske savjesti koja sve to priznaje i prihvata. Zatim, pojašnajvanje cinjenice da sve te neispravnosti nemaju nikakva valjana utemeljenja.
5 – Stalno podsjecanje na Allahovu, dž.š., neogranicenu moc i njegovu velicinu kako bi se ljudsko srce potpuno predalo i pokorilo Njemu.

6 – Stalno podsjecanje na cinjenicu da je Allah, dž.š., uz covjeka: da ga vidi, prati i da ce ga na Sudnjem danu nagraditi ili kazniti za djela koja je cinio na ovom svijetu. Zatim, ukazivanje na cinjenicu da Allah, dž.š., sve zna i da njegovo znanje obuhvata svaku sitnicu na Zemlji i u kosmosu, te da njemu nije skriveno ništa od ljudskih djela, cak ni ono što ljudi taje, i još skrivenije od toga.

7 – Stalno podsjecanje na Allaha, dž.š., kako u blagostanju i rahatluku, tako i u teškoci i nedaci. Covjek je dužan, ukoliko se nade u dobru, da se sjeti Onoga koji mu je podario to dobro i da Mu zahvali, a ukoliko se nade u neprilici, dužan je da strpljivo podnese Allahovu, dž.š., odredbu i da se Njemu obrati za otklanjanje poteškoce u kojoj se našao.

8 – Isticanje istinitih dogadaja koji ucvršcuju iman, spominjuci poslanike i njihov sabur i upornost u podnošenju nedaca, a zatim konacnu pobjedu koju su na kraju izvojevali uz Allahovu, dž.š., pomoc, za razliku od oholih nevjernika koje je Allah, dž.š., na kraju uništio.
9 – Prikazivanje lika vjernika kroz privlacne osobine i nagradu koja ga ceka, a lika nevjernika kroz odvratne osobine i kaznu koja ga, na Sudnjem danu, ceka.
U nekoliko sljedecih poglavlja govorit cemo o tim sredstvima uz nešto više komentara i pojašnjenja.

KUR'AN I LJUDSKA SAVJEST

Rekli smo da ljudska savjest blijedi i slabi usljed ponavljanja odredenih prizora, te zaboravlja njihovu stvarnu poruku. Zaboravlja Allahovu, dž.š., nedokucivu snagu zato što je covjek navikao na prizor smjene dana i noci, na Sunce i Mjesec, oblake i kišu, bilje i zelenilo... Ti prizori više ne izazivaju njegovu savjest i ne poticu njegova osjetila na cinjenicu da je sve to rezultat Allahovog, dž.š., djelovanja, Onog Koji je Veliki tvorac, Upravitelj svega, Mudri, koji se odlikuje svim svojstvima savršenstva i koji se izdvaja kao jedini tvorac i stvoritelj.

Kur'an svojom fascinirajucom metodom otklanja tu koprenu koja prekriva ljudsko srce i slabi njegov osjecaj. Kur'an izlaže dokaze Allahovog, dž.š., djelovanja u svemiru tako upecatljivo da ljudsku savjest budi, kao da se radi o sasvim novom prizoru koji covjek prvi put vidi. Kada se ljudska savjest probudi i saživi sa doticnim prizorom i kada se pokrenu ljudska mašta i osjecaji, tada dolazi kur'anska poruka koja upucuje na to da iza svih prizora stoji Allahova, dž.š., nadnaravna moc i da je sve to djelo Svevišnjeg. Zato je nužno obožavati samo Njega - Svevišnjeg i Mocnog i izbjegvati svaki vid ibadeta bilo kome drugom mimo Njemu.

Na tako lijep i živopisan nacin Kur'an govori o:
1 – Prizorima iz svemira koji ukazuju na njegovu ogromnu velicinu, ali istovremeno i savršenu preciznost
2 – Fenomenu života i smrti, sa pojedinacnim detaljima nastanka i razvoja života kod biljnog i životinjskog svijeta
3 – Fenomenu opskrbe svih živih bica
4- Fenomenu dešavanja svega, bilo da se radi o globalnim dešavanjima u svemiru, ili o dešavanjima u vezi sa užom covjekovom sredinom.
5 – Allahovom, dž.š., sveobuhvatnom znanju koje se odnosi cak i na gajb (za covjeka nepoznato).
Nakon svakog od tih primjera stalno se ponavlja upozorenje da je tvorac svega spomenutog Allah, dž.š., da je jedino On dostojan da mu se ibadet cini, da se samo Njemu sa zebnjom obracamo, samo na Njega oslanjamo i samo u Njega uzdamo.
Sada cemo navesti nekoliko primjera za svaku od prethodnih tema, iako se one medusobno preplicu u mnogim kur'anskim ajetima.

1 – ALLAOVI, DŽ.Š., ZNAKOVI U SVEMIRU

'On spušta s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojima stoku napasate; On cini da vam pomocu nje raste žito, i masline, i palme, i grožde, i svakovrsni plodovi - to je, zaista, dokaz za ljude koji razmišljaju; On cini da se noci i danom koristite, i Suncem i Mjesecom, a zvijezde su volji Njegovoj potcinjene, - to su, uistinu, dokazi za ljude koji pameti imaju – i svim onim što vam na Zemlji raznobojnog stvara, - to je, doista, dokaz ljudima koji pouku primaju. On cini da se morem koristite, da iz njega svježe meso jedete i da vadite nakit kojim se kitite – ti vidiš lade kako ga sijeku da biste nešto iz obilja njegova stekli i da biste zahvalni bili. On je po Zemlji nepomicna brda pobacao da vas ona ne potresa, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate, i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju. Pa da li je onda Onaj koji stvara kao onaj koji ne stvara?! Urazumite se! Ako vi budete brojili Allahove blagodati, necete ih nabrojiti, - Allah, uistinu, prašta i samilostan je.'

Navedeni ajeti isticu pojedine Allahove, dž.š., znakove u svemiru na nacin koji budi uspavanu ljudsku savjest koja je oslabila zbog ponavljanja istih prizora. Oni skrecu covjekovu pažnju na odredene aspekte koje je on, možda, zaboravio, ili ih uopce do tada nije primjecivao. Kada ih spozna ili ih se ponovo prisjeti, ti detalji postaju za njega potpuno novi i on na njih gleda na potpuno novi nacin koji prije nije bio prisutan, tako da se njegova svijest ponovo budi i njegovi osjecaji aktiviraju.
Covjek cija je svijest zatajila vidi vodu koja se s neba spušta, ali ne primjecuje da se ta voda pojavljuje i u vidu izvora, rijeka i bunareva iz kojih ljudi i životinje piju. S druge strane, on pije vodu do koje lahko dode, a zaboravlja da se ta voda nije slucajno našla u zemlji, nego da ju je Allah, dž.š., Svojom moci spustio s neba u vidu kiše, po strogo odredenim zakonima koje je postavio u svemiru i po kojima se krecu oblaci i kiša pada. Kur'anski tekst upozorava na te dvije velike istine rijecima: ' On spušta s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojim stoku napasate...' Istovremeno, ovaj ajet upucuje ljudsku svijest na cinjenicu da i bilje raste posredstom te vode. Nakon tih saznanja, kiša koja pada više nije samo uobicajeni prizor koji se ponavlja bez ikakve veze sa Allahom, dž.š., nego se padanje kiše cvrsto povezuje sa Alahovom, dž.š., moci, što direktno utjece na jacanje imana i ponašanje covjeka u svakodnevnici, cvrsto ubijeden da sve blagodati koje uživa jesu djelo Svevišnjeg i Svemoguceg Allaha.

Sljedeci ajeti nastavljaju spominjanjem raznih vrsta bilja, pocevši od svega što klija i raste, zatim maslina, palmi i grožda, pa do 'svakovrsnih plodova.'
Kur'anski metod spominjanja pojedinih vrsta pojedinacno, a samo usputno i indirektno ukazivanje na ostale vrste, podstice ljudsku maštu da zamišlja sve te «ostale» vrste koje nisu spomenute na osnovu onih koje su detaljno opisane. Na taj nacin se udružuju ljudska savjest i njegova mašta u docaravanju odredenog prizora, dajuci mu nove elemente koji ga oživljavaju, tako da to više nije onaj prizor koji se stalno ponavlja i za koji je ljudska savjest izgubila osjecaj.

Spomenuti ajeti govore potom o smjeni dana i noci, o Suncu, Mjesecu i zvijezdama. Sve su to prizori koji su uobicajeni i pred kojima zataji ljudska svijest zbog njihovog konstantnog ponavljanja. Medutim, Kur'an u tom kontekstu spominje jednu novinu koja u potpunosti mijenja covjekov pogled na te pojave i cini ih tako interesantnim kao da se dešavaju prvi put. Allah, dž.š., kaže: 'On cini da se noci i danom koristite, i Suncem i Mjesecom, a zvijezde su volji Njegovoj potcinjene.'

U ovom slucaju noc, dan, Sunce, Mjesec i zvijezde nisu samo uobicajene pojave u kosmosu na koje je covjek potpuno navikao i koje su izgubile svoju ulogu u ukazivanju na njihovog Tvorca. Naprotiv, to su ovaj put, stvorenja potpuno pokorna Allahu, dž.š. Nema sumnje da je to novo znacenje potpuno promijenilo uobicajenu sliku o tim nebeskim tijelima kao zasebnim i potpuno neovisnim u svojim kretanjima. Naprotiv, ta nebeska tijela samo izvršavaju strogo naredene radnje kojima ih je zadužio Svevišnji. Zato njihovo konstantno kretanje nije automatsko samo po sebi, kako se to cini ljudskoj savjesti koja je zatajila. Naprotiv, to su efikasna kretanja koja imaju svoj strogo odredeni cilj. Svaki djelic tog kretanja, nocu ili danju, predstavlja izvršavanje samo jednog dijela zadatka kojim ih je zadužio Svevišnji Allah, a koji ce trajati sve dok On ne odredi raspad postojeceg sistema na dan obecani.
Uz to, Allah, dž.š., podsjeca na Svoje blagodati prema ljudima kada kaže: 'On cini da se noci i danom koristite.' Evidentno je da je opci kontekst kompletnog poglavlja u svjetlu podsjecanja covjeka na Allahove, dž.š., blagodati prema njemu, kako bi se njegova savjest probudila i usmjerila ka zahvali Allahu, dž.š., na Njegovim neizmjernim blagodatima, i ostala usmjerena iskljucivo Njemu Jednom i Jedinom.